Centar za edukaciju i savjetovanje "Sunce"
Nasilje nije ljubav
Druga priča
Prva priča
Upoznala sam ga sa 17 godina. Upravo sam prošla kroz dio života koji je bio traumatičan. Moja pomajka, koja mi je bila najbolja prijateljica, preminula je par mjeseci prije. Bila sam izuzetno potištena i očajnički sam trebala ljubav i pažnju. Tada se on pojavio. Nije bio pretjerano zgodan ili bogat ali zbog njega sam se osjećala dobro. Rekao mi je da sam prekrasna što nikada nisam čula od drugog dečka/momka i koja sedamnaestogodišnjakinja ne želi čuti da je prekrasna? Dao mi je ogrlicu, bila je to gesta koja me samo uvukla dublje. Na početku, mislila sam da je sve savršeno. Mislila sam da je On savršen. Onda su stvari krenule nizbrdo.Sve je počelo tijekom „Homecoming Week“. Bila sam maturant pa je „Homecoming week“ bio važan tjedan za moje prijatelje i mene. Imali smo „Powder Puff“ nogometnu utakmicu, „pep relly“ i veliku „Homecoming“ utakmicu. Bila sam jako uzbuđena i pričala sam svojem dečku o planovima koje sam dogovorila sa svojim prijateljima. Bio je jako ljut i počeo se derati na mene. „Što je sa mnom?“, „Što je sa NAMA?“, „Kada ćeš provesti malo vremena SA MNOM“. Počela sam se tresti; nikad ga nisam vidjela ljutog prije i zbunio me njegov bijes. Od kad smo počeli hodati insistirao je praktički da cijelo vrijeme provodim s njim. Počela sam odbijati pozive prijatelja, a oni su se ljutili zbog moje nedostupnosti. Dogovorila sam se s njim da ću čim „Homecoming“ utakmica završi odmah doći do njega,. Na početku je insistirao da preskočim cijelu utakmicu ali nakon što sam počela plakati, on mi je „dopustio“ da idem na utakmicu. Ovo je jedan prepoznatljiv znak mentalnog i emocionalnog zlostavljanja, kada partner pokušava kontrolirati razne aspekte vaših života, kao na pr. gdje će te ići i s kime ćete razgovarati.Nakon „Homecoming week“, kontroliranje je postalo samo gore. Morala sam ga zvati ujutro prije nego sam kretala u školu i tijekom ručka. Nakon škole, ako bi se zadržala sa priajteljima na parkiralištu umjesto da odem odmah do njega, ispitivao me s kim sam bila i što sam radila. Tada su počele i optužbe. Tvrdio je da ga varam, da se nalazim s nekime njemu iza leđa. Nisam shvaćala kako bi to bilo moguće budući da sam bila s njim svaki tren dok sam bila budna, a nisam bila uz školi ili radila (a dogodilo se da smo radili zajedno). Pokušala sam se obraniti ali on bi se samo ljutio i derao se na mene. Rekao mi je da ne pokušavam prekinuti s njim jer da me nitko ne želi i da ću opet biti sama i nitko me neće voljeti. Ponovo me pogađao tamo gdje sam najslabija jer mi je trebala ljubav.Bila sam zarobljena i nisam shvaćala što je ljubav. Htjela sam van iz te veze ali nisam znala kako. Vidjela sam kako se moji prijatelji udaljuju od mene, frustrirani time da sam cijeli život posvetila tom dečku. Nisu shvaćali da sam previše preplašena da bi prekinula tu vezu. Počeo mi je govoriti da ako prekinem s njim da će se on ubiti. Ovdje je rtakođer igrao na moje slabe točke. Tijekom praznika za „Thanksgiving“, kolegica iz razreda se ubila jer je njen dečko prekinuo s njom. Vidjela sam bol na tom dečku dok smo bili na sprovodu i nisam željela tako nešto prilaziti pa sam ostala.Moj dečko me nastavio ponižavati i prijetio na razne načine što će učiniti ako ga ostavim. To se zbivalo tijekom cijele godine dok sam bila maturantica. Čak mi je dao zaručnički prsten i rekao mi da ćemo se vjenčati čim maturiram. Bila sam previše preplašena da odbijem. Cijelo vrijeme kad nisam bila u školi bila sam s njim ili radila s njim. Ako bih pokušala provesti neko vrijeme sa prijateljima, on bi me zvao svakih 15 minuta i provjeravao me. Osjećala sam se zarobljeno ali nisam znala što učiniti. Mislila sam da se tako ponaša jer me voli i jer mu je stalo do mene.Nekako sam uspjela otići na „Senior Beach Weekend“ i tada sam došla do faze pucanja. Kako sam cijeli tjedan bila bez njega to mi je dalo novi pogled na život. Vidjela sam što propuštam i prijatelji su mi pomogli uvjeravajući me da moram prekinuti ovu vezu. Njihova intervencija mi je dala snagu da sredim taj nered u svojem životu.Odlučila sam prekinuti s njim nakon što se vratim sa „Senior Beach Weekend“ i jesam samo što to baš i nije išlo kako sam planirala. Nije prihvaćao moju odluku. Počeo me uhoditi, ja sam počela raditi drugi posao da bi se maknula od njega, a on je cijelo vrijeme dolazio na moj posao, donosio mi cvijeće i molio me da se vratim nazad. Ostavljao mi je hrpu poruka svaki dan, plačući i moleći, vičući i govoreći mi da me nitko nikada neće željeti. Jednu me noć pratio doma sa posla cijelo vrijeme mi davajući svjetlosne signale (iz auta). Bila sam više nego uplašena. Živjela sam izvan grada pa nisam mogla pobjeći susjedima i tražiti utočište i mojeg oca nije bilo doma pa nije bilo nikoga tko bi me zaštitio. Izašao je iz auta i rekao je da ima pištolj i da će nas oboje ubiti. Nisam bila sigurna da li blefira ili ne. Nije blefirao ali nisam znala da pištolj nije bio napunjen što sam saznala kasnije. Nisam sigurna zašto, ali nakon tog incidenta, još sam jedno vrijeme dobivala puno poruka od čovjeka koji me zlostavljao, a onda je potpuno nestao iz mojeg života. Zašto sam toliko dugo ostala u vezi iako je bilo jasno da sam bila psihički i emocionalno zlostavljana? U slučajevima psihičkog i emocionalnog zlostavljanja, zlostavljač te „uvuče“, učini to da se osjećaš kao da nemaš gdje otići i kao da se nemaš kome obratiti. Ponekad, kao u mojem slučaju zlostavljači prijete da će ozlijediti tebe ili sebe ako prekineš vezu. Puno žena ostaje u ovakvim vezama iz straha. Kao naivna adolescentica, mislima sam da sam zaljubljena i da nikad više neću naći nekoga tko će me voljeti.Kako se može prepoznati emocionalno i psihičko zlostavljanje? Ako vaš ima potrebu stalno znati gdje ste i s kime ste, izuzetno je ljubomoran/na ako komunicirate sa osobom suprotnog spola, ako vas kritizira kako bi oslabio vaše samopouzdanje, ako vas pokušava uvjerititi da vas nitko nikad više neće voljeti, prijeti da će se ubiti ako prekinete vezu ili pokušava kontrolirati što ćete oblačiti, s kime ćete razgovarati (uključujući i obitelj) ili gdje ćete ići, sve su to znakovi psihičkog i emocionalnog zlostavljanja. Ako posumnjate da netko s kim ste dobri proživljava ovaj tip zlostavljanja, nemojte se bojati intervenirati. Vaša prijateljica ili prijatelj, vjerojatno, kao što ni ja nisam vidjela, ne vidi što se stvarno događa. Nemojte se bojati da ćete uništiti prijateljski odnos ako prijateljicu ili prijatelja suočite sa situacijom i oni se naljute zbog toga. Bolje je da se vaša prijateljica ili prijatelj naljuti na vas nego da izgubi život.
Bila je to večer prije Valentinova tijekom moje 1. godine na „faksu“ i ležala sam svojoj spavaćoj sobi gledajući na sat. Sa svakim udisajem sve sam se lošije osjećala. Trebao se vratiti do sada… pola 11 navečer, pola 12 navečer, 2 sata ujutro. Onda je oko pola 4 ujutro Matt „upao“ u moju sobu urlajući od smijeha. Skočio je na krevet pokraj mene. „Baby, pojma nemaš, luuuuuuuuudo sam se proveo noćas“. Smrdio je po pivi pa sam mu okrenula leđa. „Nadala sam se da ćeš se vratiti ranije“ rekla sam razočarano. „Nadala sam se da ćemo noć prije Valentinova provesti zajedno“. Zadržavala sam dah čekajući da on nešto kaže. Brojala sam fotografije mojih prijatelja i obitelji koje su se nalazile na zidu. „Uvijek to radiš“ promrljao je, a onda je njegov ton postao ozbiljniji. „Nikad se ne mogu zabaviti sa tobom, upropastila si mi večer, uvijek to činiš!“. Tada je već urlao. „Molim te nemoj se ljutiti, samo si mi nedostajao. Molim te, nemoj se ljutiti, zaboravi što sam upravo rekla, molim te nemoj se ljutiti. Prošlu večer si bio sa frendovima, nadala sam se da će ova noć biti rezervirana za mene“. Pokušavala sam razgovarati dok je on sjedio na rubu kreveta oblačeći ponovo svoje prljave tenisice, svoje „tenisice za cuganje“. Onda se ustao i zgrabio kutiju koju je spremio ispod mojeg kreveta. Bila je puna njegovih stvari: majci, bokserica, ljubavnih poruka koje sam mu napisala. Kako je otvorio vrata kao da će izaći, također je zgrabio i omotnicu sa mojeg stolića. U njoj su se nalazili ukrašeni papirići koje sam mu napravila i željela pokloniti za Valentinovo. Na svakom papiriću je pisao jedan od razloga zašto ga volim. Provela sam sat vremena radeći te papiriće, izrezivala sam ih, pisala razloge na njih, čak sam i obojila slonića kojeg sam zalijepila naprijed. „Molim te, nemoj otići. Ne želim biti sama.“Počela sam plakati i toplina suza me tješila. Pratila sam ga do hodnika gdje je stajao čekajući lift. "Stvarno si glupa, ja se nikad ne mogu zabaviti" ponovno je rekao. "Žao mi je!" jecala sam, pokušavajući ga zagrliti, ali on me stalno gurao dalje kao da sam neka vrsta prosjaka, moleći ga za neko bogatstvo. "To je razlog zašto te tvoj bivši ostavio i to je razlog zašto tvojeg tate nikad nema blizu. Ne možeš se zabaviti i nemoguća si." Zgrabio je omotnicu za valentinovo sa vrha vrhu svoje kutije. Uzeo je šaku papirića, potrgao ih na komadiće i bacio neke u moje lice, a ostalo istresao na vrh moje glave. Tupo sam gledala papirić „Volim te jer me nasmijavaš“ kako pada na pod…Takve noći su se ponavljale cijelo vrijeme. Naše svađe ili rasprave su se razlikovale od noći do noći, od vikenda do vikenda ali emocionalno zlostavljanje je bilo uvijek prisutno. Omalovažavanje, vrijeđanje, podcjenjivanje i nadmudrivanje, sve sastavljeno od emocionalnog zlostavljanja koje sam proživljavala na prvoj i drugoj godini koledža. Većinu vremena bio je pijan ali bilo je svađa i kada je bio trijezan i kada bi me nazivao idiotkinjom i govorio mi koliko sam dosadna. Čak je učinio to da sam povjerovala da sam ja ta koja uzrokuje problem u vezi. Prijetio je da će me ostaviti, zvao me usred noći i derao se bez razloga govoreći da sam ružna i glupa. Jednom kad sam plakala u krevetu pokraj njega nakon svađe, rekao mi je da sam slaba. Većinu vremena vikao je na mene kad smo bili sami ali kako se veza razvijala ljudi bi nas često čuli kako se svađamo (zidovi spavaonice su kao od papira) i jednostavno nije bilo načina da sakrijem stalnu tugu pred drugima.Iznenađujuće, jedino su mi bliski prijatelji i obitelj rekli da odem. S obzirom na to da smo u to vrijeme imali zajedničke prijatelje, nitko mi zapravo nije govorio ništa.Ipak stvari nisu uvijek bile loše, Za pravo, sve je krenulo odlično. On je bio sladak i romantičan i moja ga je obitelj voljela. [Na žalost kad je našao svoju neovisnost i kako smo se sve više navikavali jedno na drugo počinjao je postajati emotivno nasilan]. Počelo je time da je postajao ljut bez nekog posebnog razloga kad je bio pijan, no kasnije je to preraslo u vrijeđanje prilikom svake svađe. Čini se da su znakovi upozorenja bili jasni ali mislim da je to što nije (od)uvijek bio nasilan, prekid veze meni učinilo težim nego samo zlostavljanje koje sam trpila. Vezala sam se i vidjela sam u njemu osoba koja je sposobna biti predivan dečko/momak. Nisam mogla pustiti tu osobu koja je očito nestala. Kada su moja obitelj i prijatelji vidjeli koliko sam nesretna, počela sam se udaljavati od njih. Oni bi mi govorili da trebam prekinuti tu vezu ali ja nisam za to imala snage. Umjesto toga skrivala sam da sam u vezi od nekih ljudi, uključujući i moje roditelje. Moje samopouzdanje je bilo tako nismo u tom životnom trenutku da sam radije podnosila zlostavljanje nego bila sama.Na žalost, svaki put kada bi prekinuli ili kada bih ga pokušala ostaviti, uvijek se vraćao. U jednom trenutku bi rekao da me više ne voli, a tjedan dana kasnije on bi molio da mu oprostim jer je „napravio pogrešku“. Nazivao me plačući, kupovao mi nakit, pisao mi ljubavna pisma i čak me molio na koljenima da ga primim natrag. Svaki put bi se zaklinjao da će se promijeniti i ja sam mu vjerovala. Dio mene je vjerovao da će se on jedno juro probuditi i biti osoba koja je bio. Na žalost, svaki put kad je obećao da će se promijeniti , bio bi dobar prema meni, tjedan ili mjesec… pristojan, zabavan, pažljiv ali onda bi se opet promijenio u zlostavljača kakav je bio. Kad sam ga zamolila da ode na savjetovanje, odbio je. Također sam ga molila da prestane piti što bi pomoglo ali nije to učinio.Bilo me sram što ga nisam mogla napustiti. Moja me majka odgojila da budem neovisna žena; žena koja nikad neće nekome dopustiti da se ju loše tretira. Da, i dalje nisam mogla otići. Osjećala sam se kao da sam sve iznevjerila, uključujući i sebe. Nakon što me mjesecima ponižavao, derao se na mene, ignorirao me i govorio mi da nikad neću naći nekog drugoga, zlostavljanje je postalo fizičko i moj me dečko/momak počeo gurati i pljuskati. I dalje to nisam nikome govorila.
Životne priče mladih koji su doživjeli nasilje u vezi
Mnoge mlade osobe doživjele su nasilje u vezi. ovdje se nalaze neke od njih.
